Poznato je preko  300 podvrsta aloje, od kojih samo nekoliko poseduje lekovita svojstva, ali se kao pravi istinski eliksir koristi samo Aloe vera ili Aloe Barbadensis Miller. Aloe Vera ili prava aloja je upravo ona koja je najlekovitija od svih iz svog reda.

Botaničar Miller je ovu biljku pronašao na ostvru Barbados i klasifikovao je pod imenom Aloe Barbadensis Miller.

Na našem području se najčešće sreće Aloe Arborescens, jedna od lekovitih vrsta aloe. U napem narodu postoji nekoliko recepata za spravljanje lekovitog napitka od ove aloje i korsiti se u borbi protiv raka. Međutim, zbog mlevenja celog lista i potapanja u alhohol (vino ili blažu rakiju) sa ciljem očuvanja, napitak ne daje željene rezultate, budući da alhohol uništava veliki broj lekovitih sastojaka ove biljke.

Aloe Barbadensis Miller ima sabljaste, špicaste listove, sa testerastim ivicama, koji po obliku podseća na ružu izraslu iz zemlje. Iz sredine ruže raste cvetna drška koja se završava u vidu žutog ili crvenkastog cveća. Aloja spada u porodicu ljiljana, a cvet koliko toliko podseća na cvet istočnog ljiljana.

Potpuno razvijena biljka u proseku je visine 75-120cm i ima 12-15 listova. Listovi su široki, na najširem delu su 10-13cm, a uobičajena težina u potpunoj zrelosti je 0.7-1.5 kg. Na dimenzije listova utiče više parametara kao što su vrsta (kvalitet) tla, vremenske prilike, kao i drugi spoljašnji faktori.

Na plantažama južnog Teksasa, na području doline Rio Grande, sadnice Aloe vere se sade u redove udaljene 60-70 cm jedna od drugog, a međusobna udaljesnost biljaka je 40-50 cm. Postupak sađenja se obavlja preko "klinaca" ili "lutaka", naime tako se nazivaju delovi koji izrastaju oko "biljke majke". Ovi  "klinci" se presađuju kada ddostignu visinu od 30-40 cm. Navedeni razmaci među biljkama obogućavaju modernu motorizovanu obradu (traktorima) i "berbu" odn. skupljanje listova i transport kamionima.